Drveno-aluminijski prozor na unutarnjoj strani konstrukcije ima drvo, a na vanjskoj aluminij. Takav konstruktivni element s vanjske je strane funkcionalan, a u unutrašnjosti pruža osjećaj topline.

Konstrukcija stolarije u direktnoj je vezi s izborom materijala od kojeg će otvori (čitaj: prozori i vrata) biti izvedeni. Kada je u pitanju klasična tradicionalna stolarija, kao materijal najčešće se upotrebljava drvo: hrast, bukva, trešnja, jela, jasen… No, višestoljetna eksploatacija šuma, kao i sve skuplja proizvodnja i prerada drvene građe za izradu građevinske stolarije pridonijela je pronalasku nekih novih zamjenskih rješenja koja su s vremenom postala nezamjenjiva, a cijenom konkurentna na tržištu.

To su PVC materijali i aluminij. PVC kao umjetni materijal koji se lako obrađuje i još lakše ugrađuje danas postaje standard u klasičnoj stanogradnji, dok drvo postaje ekskluziva. Kada tome dodamo činjenicu da PVC gotovo da i ne treba održavati u klasičnom smislu (bojanje), i da na njega vanjski klimatski faktori nemaju značajniji utjecaj pa ne treba vanjsku zaštitu što smanjuje investiciju za održavanje tijekom godina eksploatacije, ne čudi velika ekspanzija tog materijala na tržištu.

Aluminij kao visokovrijedan materijal koji se koristi u mnogim industrijskim granama i za kojim je potražnja na svjetskom tržištu sve veća, također se koristi u velikoj mjeri, posebno pri projektiranju vanjskih pročelja poslovnih objekata, ali i pri projektiranju prozora i vrata obiteljskih objekata. Njegova vrijednost je izuzetna, lako se ugrađuje i održava. Pa ipak, toplinu i tradicionalni izgled drvenog prozora teško da drugi materijali mogu ponuditi.

Stoga je možda najpopularnija i najuzbudljivija kombinacija kada je u pitanju konstrukcija vanjske građevinske stolarije nastala spojem dva naizgled različita materijala: drva i aluminija. Upravo je ta kombinacija pomirila vanjski i unutarnji svijet prozora. Drveno-aluminijski prozor koji je sastavljen na način da na unutarnjoj strani konstrukcije ima drvo, a na vanjskoj aluminij, omogućava da takav konstruktivni element u potpunosti bude s vanjske strane funkcionalan, lako održavan i za klimatske utjecaje nedodirljiv, a da istodobno u interijeru pruži osjećaj topline i suglasja s ostalim dijelovima interijera.

Vanjsku stolariju adekvatnim projektiranjem treba u potpunosti zaštititi od nepovoljnih vanjskih utjecaja.

Vrlo bitna faza jest završna obrada materijala. Ona daje završni izgled proizvodu i u uskoj je vezi s estetskim doživljajem kako građevinskog elementa, tako i cijele građevine. Završna obrada materijala pruža dvije mogućnosti. Jedna je da se kroz završnu obradu materijal prikaže u svom izvornom obliku, bez izmjene strukture, boje i teksture, sa svojim prirodnim karakteristikama i specifičnostima koje drvo kao takvo posjeduje.

U tom smislu, kod drvene stolarije završna se obrada ostvaruje isključivo lakiranjem bezbojnim lakom. Kod aluminija, završna obrada aluminijske stolarije ostvaruje se postupkom eloksiranja. Ovim se postupkom postiže funkcionalna zaštita materijala potrebna za izlaganje vanjskim klimatskim utjecajima a da se pri tome ne gube osnovna svojstva koja aluminij kao materijal posjeduje.

Druga mogućnost u odabiru i realizaciji izgleda građevinskog elementa jest izbjegavanje korištenja prirodnih osobina materijala i završno bojenje bojom (kada je drvo u pitanju) po izboru projektanta ili plastifikacija u boji (kada je u pitanju aluminij). U velikoj paleti dostupnih boja moguće je pronaći željenu nijansu kao i mogućnost da ta boja bude sjajna ili mat (bez površinskog sjaja).